Konflikti u timu
U timskom radu mogu se javiti višestruki problemi počev od lošeg odabira članova tima i rukovodioca tima, loših međuljudskih odnosa, loše komunikacije znači, od mnogih internih i eksternih faktora.
Pojava konflikata vezana je za osobinu grupe. Učestalost konflikata je u obrnutoj srazmeri sa kohezivnošču i dinamičnošču. Konflikti su simptomi koji upozoravaju da je došlo do narušenosti stanja grupne ravnoteže i da je u grupnom ponašanju došlo do odstupanja od grupnih pravila i normi(morala). Ukoliko konflikti u timu proističu iz sukoba ličnosti oni mogu dovesti do neslaganja, nepoverenja i netrpeljivosti između članova tima.
Konflikti pomažu da se problemi sagledaju sa svih strana, da se raščlane sva moguća rešenja i na kraju primene ona bolja. Nakon pozitivnog rešenja nekad se oseća porast uzajamnog razumevanja i otvorenosti među članovima. Popravljaju se međuljudski odnosi, raste poverenje i timska kohezija. Krajnji učinak pozitivnog rešenja konflikta je povećanje timske kreativnosti, jačanje organizacijske stabilnosti, brže uočavanje i rešavanje problema, podsticanje promena umesto stagnacije i profiliranje identiteta grupe i pojedinca. Negativni uticaji konflikta će biti još očigledniji. Pojava negativnih emocija – ljutnja, agresivnost, nekooperativnost, bezvoljnost, nezadovoljstvo – i njihovo prevladavanje u timskom okruženju ubrzo će blokirati svako uspešno delovanje. Karakteristično je brzo opadanje grupne i individualne motivacije, slabljenje unutrašnje povezanosti, onemogućavanje delotvorne komunikacije, izostajanje spremnosti na saradnju, rast animoziteta, nezadovoljstvo.
Postoje više tehnika u rešavanju konflikata. Neke od njih su:
-snaga: kada konflikt postoji u organizaciji menadžer može prisiliti jednu od strana da prihvati izvesna rešenja;
-povlačenje: gde pojedinci usvajaju rešenje konflikta povlačeći se – konflikt se time smanjuje ali uzrok ostaje;
-zaglađivanje: koristi se kada se želi izbeći oštra konfrontacija i skanda;
-posredovanje i arbitriranje: gde spoljni i neutralni delovi ulaze u situaciju da pomognu u rešavanju konflikta; -komromis: nijedna strana ne dobija ono što želi;
-konfrotacija: direkno sučeljavanje mišljenja u pronalaženju najboljeg rešenja;
-izglađivanje: akcenat na minimizaciji različitih stavova;
-glasanje: koje može biti javno i tajno;
-dogovaranje: sadrži fazu utvđivanja osnovnih interesa sukobljenih strana;
-pregovori: obuhvataju strategije koje se najčešće koriste u pregovaranju kao što su:obećanje,pretnje, blefiranje, ustupci.
Najčešći konflikti među grupama su: hijerarhijski konflikti, funkcionalni, zbog stručnog i rukovodećeg osoblja, konflikti formalne i neformalne struкture.
Konstruktivni konflikti dovode do novih oblika rada, porasta kreativnih rešenja i produktivnisti,do osećaja zadovoljstva i samopouzdanja.Destruktivni konflikti izazivaju osećaj trajnog nezadovoljstva, frustracije i stanja psihofizičkog stresa kod pojedinca koji dovode do ozbiljnih poremećaja u funkcionisanju. Osnovni izvori individualnih otpora su: navike, sigurnost, ekonomski faktori, strah od nepoznatog, selektivno primanje informacija…
Idealno rešenje problema se karakteriše otvorenom i poverljivom razmenom stavova. Da bi se rešio konflikt treba odrediti njegov koren tj. uzrok i prirodu tog uzroka.
Najčešći izvor međuljudskih sukobaje loša komunikacija. Uključivanjem medijatora ili menadžera sa nekog višeg nivoa je jedan od načina da se prevaziđu sukobi i da se poboljša komunikacija među članovima grupe.